Prodaja knjige u knjižarama:
Profil-Mozaik
Tisak-media
V.B.Z.
Ljevak

Rezimè romana:

Dana 16. travnja 1520. godine, mladi mletački časnik Marko Moro s desetoricom najodanijih vojnika odlazi iz Zadra na južni Velebit, kako bi upoznao neobičnog starca Dandona, za kojega se priča da ima preko pet stotina godina. Dandon mu tri puta ulazi u san: u zoru, oko podneva i navečer te ga na taj način priziva k sebi i spašava iz pogibeljnih situacija. Hrvatska se tada nalazi u vrlo teškom položaju jer snažno Osmanijsko Carstvo nastoji proširiti svoje granice što dalje na zapad. Usprkos tome, Marko je idealist i Izabranik koji uz Dandonovu pomoć mora otkriti neke životne istine, kao što je Zlatni rez – Omjer Savršenstva te intuitivnu spoznaju – Jesam, stoga mislim.

Ovaj kratki magično-realistični roman upućuje nas , dakle, na promišljanje o osnovnim životnim pitanjima: našoj povijesti, smislu postojanja, ljubavi, Višoj Sili – Sudbi…pobjedi Kreativnosti nad Ništavilom.

Izreke iz romana:

• Tu gdje smo posijani, tu i cvjetamo.
• Ono što se jednom dogodi- više nikada isto dogodit se neće.
• Prošlost čeka da postane povijest, a povijest nastoji biti istinom.
• Ljepota ova Što Bog nam je pruži da osjećamo utjecaj njegovog Savršenstva.
• Stvarnost je samo dio života. Naši snovi, to je veliki dio nas, naši snovi – to smo mi.
• Život je borba, vječita borba. Život nije darovana sreća. Mi moramo nastojati biti sretni.
• Povijest je ono što je zapisano.
• Istina je, ipak, važnija od svega.
• Sudba nije ono što bismo mi htjeli, već je Sudba ono što se dogodi.
• Bog je  Dobro  Titranje! Bog je Živost Svijeta!
• Bitno je što ti se u životu događa, ali još je bitnije kako to prihvaćaš.
• Ono što se dogodi – to je Sudba.
• Stvaramo priču! U nama je  Životnost!
• Ništa nije slučajno. Sve je stvoreno prema nekim pravilima i redu.
• Čitav Svijet stvoren je prema određenom principu ili pravilu.
• Istina je u nama i oko nas, samo, treba je spoznati.
• U početku je bila Ideja.
• Broj! Broj je u svemu! Omjer  Savršenstva!
• Manja veličina odnosi se prema većoj  kao veća prema cjelini.
• Cjelina se odnosi prema svom većem dijelu isto kao i taj veći dio prema manjemu.
• Bog je  Prvi!
• Ljudsko lice upravo je Savršenstvo Prirode i ogledalo Svemira.
• Bog je u našoj Svijesti.
• Bog je u nama, mi smo u njemu.
• JESAM, STOGA  MISLIM !!
• Najjača spoznaja je u Osobnom doživljaju!
• Neka te Ljubav i dalje kroz život vodi.
• Zvijezda što zgasnu više nije zvijezda, ali ona živi u našim očima.
• Potpuno Ništavilo. Ova je Smrt – Rušitelj  Kreativnosti!
• Biti će ubuduće još i čudnijih bitaka.
• Ono što je u ljudskoj moći – prirodno je.
• Sve je u Ideji. Od Ideje je nastao i ovaj Svijet i čitav Svemir.
• Postoji   Ono  Što  Jest , što je iznad svega toga, iznad nas stvorenja:  Stvoritelj – Bog.
• Tako su i čitav Svijet i Svemir neka vrsta strujanja i gibanja valova. Sve se kreće, sve titra, sve je nevidljiva silna Snaga.
• Spoznati Bit stvari i samo potvrditi ono što već Jest.
• Svemir je beskonačan, ali je opet na neki način ograničen.
• Da!  Sve  se  kreće!

Odlomci iz romana:

„To je jedan neobičan starac za kojega se priča da ima preko petsto godina.“
„Petsto godina!?Ne mogu vjerovati! Zar čovjek može tako dugo živjeti?“
„Izgleda da može. Čula si za biblijskog proroka Matuzalema?“
„Jesam nešto.“
„Prema tom tekstu iz Starog zavjeta, on je bio Noin djed i umro je neposredno pred Veliki potop. Živio je devet stotina i šezdeset devet godina.“
„Tu vjerojatno ima neke simbolike“,reče mu Marija.
„ Možda, ali on nije jedini. I mnogi drugi živjeli su veoma dugo: kao Adam, Enoš, Kenan, Henoch, Lamek…I Biblija nije jedina koja piše o ovakovim godinama života. Postoje i druge knjige starih naroda i civilizacija u kojima su ovi brojevi isto tako nevjerojatni: Knjige o starim Sumerskim kraljevima, neke starogrčke knjige, knjige mrtvih u Tibetu…“

Općepoznato je da je svaka ljepota pa tako i ona vizualna – relativna. Ona je, dakle, u očima promatrača. Svatko svojim očima promatra Svijet, time obogaćuje svoje Nutarnje šarenilo i kroz jedinstvenost svoje osobnosti određuje pojmove. Naše shvaćanje i prihvaćanje okoline jedan je jedinstveni i neponovljivi Centar. To je središte mjesta, grada, države, kontinenta, kugle zemaljske i Svemira.

Nakon stotinjak metara, kada su došli na dobro utabani stari put što su ga još Rimljani trasirali, Marko naglo stade, izvuče mač iz korica, visoko ga podigne i povikne:
„Za Dandona!“
„Za Dandona!!“ viknu svi istovremeno.
Zatim, gotovo instiktivno potjeraju konje i pojure prema istoku. Za nekoliko trenutaka galopirali su svom brzinom. Obuze ih neka silna snaga i volja, kao da jure u neki opasni proboj. Ali taj je pokret, u stvari, jedan ogroman polet, jedan entuzijastički čin.
S osmijehom na licima i s očima punim životne žudnje jurili su u budućnost: Kako bi iz prošlosti doznali Istinu, kako bi spoznali pravu stvarnost, a time i sami sebe.

„Zar nisi rekao da sam ti u snu spasio život?“
„Da, ali to je bio san…ali…“,Marku se otvore oči: „ Ma nije moguće! Ti si mi, Dandone, ušao u san! Je li tako?“
„Tako nekako.“
„I ti to znaš,Dandone! Znadeš, dakle,što sam ja sanjao!“
„Znam! I sam kažeš da sam ti ušao u san.“
„Ovo još nisam doživio!“ reče Marko povišenim tonom. „Da netko zna što drugi sanjaju!“
„Mene nije toliko briga za druge, ali su mi bitni tvoji snovi“, nastavi Dandon.
„A zašto baš moji? Svi ljudi sanjaju.“
„Ti si, Marko, izabran!“
„Izabran?! Od koga, za što?“
„Jednostavno, izabran si da doznaš Istinu.“
„O kakovoj istini pričaš, Dandone?“
„Pričam o onoj Istini koju ti tražiš. Je li tako? Želiš je znati?“
„Da, točno je. Silno želim znati istinu.“

„Bitno je u životu i željeti znati. Mnogi umiru u neznanju, uopće ih nije briga što se događalo tijekom povijesti i što se sada zbiva u Svijetu.“
„Vjeruj mi, Marko, Dandon ima znanje jedne velike knjižnice. Osim toga što je mudar, on je i jako duševan čovjek, želi pomagati svojim bližnjima, a i duboko ćuti Svijet oko sebe.“
„Pa to je jedno ogromno životno iskustvo. Ja to gledam prema sebi: Imam trideset godina, i već sam mnogo toga doživio i naučio, a zamisli da doživim pola milenijuma!“

„Ali istina mora kad tad izaći na vidjelo!“ kaže Marko pomalo uzbuđeno.
„Vidiš, dragi Marko. Tako si mlad i život je pred tobom, ali uvijek nastoj razmišljati svojom glavom! I znaj; Nije uvijek istina ono što nam oči ili uši pokazuju. Istina je mnogo dublja. Pogledaj Sunce!“
Marko se okrene i pogleda u užarenu kuglu: „Da?“
„Lijepo se vidi kako Sunce kruži oko Zemlje, zar ne? A to je, u stvari, varka jer Zemlja zapravo kruži oko Sunca.To je spoznao Eratosten, to su shvatili i mnogi drugi ljudi koji su voljeli misliti svojom glavom. Da ti iskreno kažem; i ja sam to znao prije nego sam vidio one spise.“

„…Sudba je htjela da ja doživim petsto godina.“
„I ja bih volio u zdravlju i blagostanju doživjeti barem stotu!“
„E, dragi moj Marko, kao što si sam rekao, to je tvoja želja, ali Sudba je drugo. Meni se čežnja ispunila, ali tu nije dovoljno samo snažno Htijenje jer Viša Sila je itekako moćna. Tu se radi o Božjoj volji.“

„Opet ti kažem: Istina je tu, oko nas, samo, treba je spoznati. Vidiš, Marko, širina tvoga lica i njegova duljina odnose se u jednom omjeru. Ako ti je širina lica ispod očiju, recimo petnaest centimetara, onda ti je duljina lica,od vrha brade do vrha čela, oko dvadeset i pet centimetara“, reče Dandon.
Marko hitro podigne lijevu ruku, raširi prste i napravi ovu izmjeru. Začudo, osjećao se kao da sada to nije njegovo lice, već da dira nešto novo. „Stvarno si u pravu!“ reče ushićeno. „Kako to nisam prije primijetio?“
„Nisi vodio računa o tome. Ljudi stvari prihvaćaju takove kakove jesu, ali vrlo rijetki se pitaju: Zašto? Zbog čega je to što jest upravo tako? Evo, Mike je jedan od rijetkih. On je spoznao Istinu!“
„Što je po tebi, Dandone, najljepše na ovome Svijetu?“
„Lijepo je cvijeće, lijepi su konji, mačke i pčele, lijepe su krošnje borova,oblaci što plešu, igra vrhovja na planini…ali jedno je nadaleko najljepše, puno ispred svega“, reče Dandon i malo zašuti.
„Što je to?“ nestrpljivo upita Marko.
„Pričali smo o tome maloprije: To je ono u čemu se ponajviše ogleda Omjer Savršenstva. Ono što se neprimjetno mijenja do Savršenstva: Lice!“
„Pa da! Tako je! Vidiš, nisam nikad prije o tome razmišljao, ali lice moje žene Marije – ono mi je najljepše na ovome Svijetu.“

„…A sve te crkve, sva ta arhitektura, kipovi, slike, sve te napisane pjesme, knjige, muzička djela, sve je to umjetnost, i u svemu tome je neka duhovnost ili Platonova Duša Svijeta“, reče Marko.
„Tako je. I sve je prožeto Sviješću. Kroz sve se Bog ogleda. Umjetnost slavi Boga!“
„Svi mi mislimo, osjećamo, ćutimo, ali upravo to što smo svjesni sami sebe, što bez razmišljanja znamo da postojimo – to je Ono što nas veže s Bogom.“
„Odlično si zaključio!“ reče Dandon.
„I kao što si rekao: Bog se ogleda kroz Omjer Savršenstva, ali Bog je u nama, mi smo u njemu.“
„Tako je, Marko!“
Tada obojica za kratko zašute.

„Jesam, stoga mislim!“
odjednom glasno reče Marko. Dandon i dalje šuti ne vjerujući svojim ušima. Izabrao je na neki način Marka, ali nije znao da je ovako mudar.

Boje oblaka prelijevale su se iz sivih u rumene tonove. Iznad brda koje se nalazi istočno od ovog stožastog, žuta svjetlost biva sve jača. Granula je prva zraka Sunca i užarena kugla počela je otkrivati svu svoju ljepotu i snagu.
Dandon mirno sjedi i promatra ovaj veličanstven prizor. Marko ništa ne govori jer zna da ga u tome činu ne smije ometati.
Tada je žamor spodoba postao glasniji te su se počeli čudno ponašati. Njihali su se i mahali rukama, kao da su pijani. Uskoro je jedan pao na tlo, ukipio se i za tren nestao. Pepeo se raspe po zelenoj travi. Zatim se to isto počelo događati i drugima. Kad je sunčeva kugla postala potpuno vidljiva, od ove silne vojske sablasti ostao je samo pepeo.
Dandon tada ustane te podigne i raširi ruke. Utom zapuše snažan vjetar i sav taj pepeo odnese prema obližnjim šumama.
Marko se podigne: „Pa, kako samo…!“
„Sve si vidio. Ništa ne pitaj“, kaže smireno Dandon i počme koračati. Kad je prošao desetak metara, Marku je postalo jasno da onog Magičnog zida više nema. Uostalom, više mu i nema potrebe za postojanjem. On je svoju svrhu ispunio!

Formula iz romana:

C =  1,618 A 10^N

 

Poruka iz romana: