MISLI 1
1. E = L I2 Energija je Ljubav umnožena kvadratom Inspiracije.
2. Svi bismo trebali tražiti Ljepotu i u čovjeku tražiti Dobro.
3. Svaki čovjek je poseban; kako tijelom, tako i duhom.
4. Prošlost k nama putuje i kroz povijest se obistini.
5. Život teče kao rijeka, veliko nas more čeka, more Beskraja.
6. Mi smo ljudi. Tu je planet, Sunce i galaksija. Tu je Ljubav, glazba i umjetnost, prostor i naš početak, crveno, žuto i plavo. Neka bude Istina!
7. Pogledajte nebo; sivi oblaci zrcale slike. I ti, poštovani neprijatelju; pogledaj krvavu toljagu u svojoj ruci. Zar to je smisao? Budimo, stoga, pravi ljudi.
8. Zvuci prolaza gutaju ljudski šapat, utihnjuju ljudski pozdrav i iskrivljuju ljudski uzvik. Čudna je ptica Božanskog glasa.
9. Uspavane zemljane grudi Sunce toplinom budi. Izvori bujaju, korijeni jačaju, listaju probuđene šume… Cvjeta krošnja Ljubavna i slobodne boje prelijeva.
10. Glasnici prošlosti u modrome plešu i ritmom bure love zrnca bola.
11. Bijesno more i brzi vali, u dubini sebe tiho žive.
12. Mjesec nas svojom žestinom budi, pokreće čežnje i Ljubavi. I na svaku dušu rumeni pečat stavi.
13. Rasuto sjemenje, iznikla trava, violetna mreža, zelena munja. Otisci, proboji, kretnje. Živjele vječno obline! Živjela snaga rascvjeta, proljetna igra, nezadrživa samosvojna kretnja!
14. Čovjek na vjetru je jedna obična pokretna mrvica, koju tjera snaga iskoraka.
15. Topola šapuće lebdom svoga lišća i zvuk taj plovi kroz utrnuli sumrak.
16. Koliko nam samo Ljubavi treba; od Zemlje po do Neba!
17. Prekrij dlanovima svoje lice i prema Suncu pogledaj; vidjet ćeš narančasto svjetlo. Tako i dijete u majčinoj utrobi – vidi narančasto svjetlo.
18. Zažmiri, prođi dlanom preko lica, jer; to si ti, to je tvoj miris.
19. I kamen želi sjati, žarkim Suncem obasjan biti. Dok mu na tkivu cvrči kaplja mora.
20. Galeb je od svog protivnika bio brži i njegova posta srebrna ribica.
21. Ti, Sunce kuglasto, ti što na zalasku pržiš more! Znam te; moraš i drugima sjati.
22. Kad jugo ludo svira pjevajte s njim, jer sutra tuga odlazi u dim.
23. Bura pjeva bariton, truba svira, frule, saksofon… Glas daljine, mora šum – životni čisti um.
24. Leptir sam. Moji lepršaji titraju ustajalim zrakom i poruke čitavom Svijetu šalju.
25. I kaže jedna bakterija: ‘Hej, vi ljudi! Što vi hoćete?! Pa mi smo starije od vas – milijune godina.
26. Pričamo o milijunima, a trenuci brzo prolaze.
27. Mnogi jedu očima. Ne za svoju prljavu dušu, već za svoja čista crijeva.
28. Već jednom, naravno, to što biva stvarno i ne tako davno, meni darovano; da podignem jarbol bijeli, plahte svoga buđenja i kliknem žustro, živo: ‘Patnjo moja zbogom!’
29. Sve vrti se, kruži, teče… Kraj pleše i ritmom svršetka dođe do početka.
30. Glas Božanstva oni će istaći, Ljubav svetu dići će, miris mira razvući će, zvuk slobode podići će, i Glas Htijenja sve obići će.
31. Laka ti noć letargijo. Tješi me plava rapsodija.
32. Bog ne stvori Zemlju u strahu, već u zanosu stvaranja.
33. Talenat je mlohavi balon, što punim ga svojim duhom. Pluća su moja – Kreacija.
34. O, dobri karakteri! I kad kao da mrze, oni u stvari ljube.
35. Od suhog cvijeća osta miris. Ljubav i smrt. Čovjek nastojim biti.
36. Pravac je moj kružnica – beskrajno velika.
37. Ljubav je Iskra, vječiti plam, energije tijek, životni lijek. Ljubav je bitak, čovječja igra. Ljubav je Beskraj. Put u Raj.
38. U biti budi. Budi Sanjar budni. I čovjek budi dobri!
39. Ah, taj bijeli Svijet! Suncem grijan, obojan. A kad padne, eto, noć, treba spavati poć.
40. Svemir je nemir! U naizgled dubokoj tišini tutnje novi udari. Svjetlo nam donosi poruke. U nama je nemir!
41. Valjda smo otpuzali svoje? Stoga, pogledajmo hrabro u obzorje. I veličajmo snagu promjene!
42. Danas je veliki dan. Niti Alfa, niti Omega, a ipak prvi i posljednji. Još jedan dan – od Boga dan.
43. Tješi nas nada; utjeha ljudstva što u besanim noćima iskru sreće moli: ‘Čekati, čekati!’
44. Zar i opet sutra, bit će ko danas; čekajući sutra. Sutra nova je zora, veselih ptica novi je zov. Sutra ja idem! Tragom svoje trajne tajne.
45. Ljudi šarenilom ubijaju, a sjenke se sivilom rugaju. Konturama svojim plešu i tiho u noći nestaju.
46. Crve hraniš, paziš, voliš ih… A oni gmižu, rastu, debljaju i k tvojoj srži putuju.
47. Onako čvrst sustav, njegov prst i čelični sastav. A sada ga ruju sitni atomi. I klice i virus nište mu status.
48. Što se čudiš nebu što je plavo, ptici koja krila ima, ribi koja u moru pliva?
49. Htjeli bismo poći, u daljinu, u tuđinu. Htjeli bismo vidjeti, znati, pred sobom imati… čežnju oživjeti.
50. Kaligula, Hugenoti, Alkatraz, Djed Božičnjak, Djed Mraz! A nebo je bilo pariško modro.
51. Osjeti bljesak slike u žutom koja rozo srce ima, što latice svoje pruža u naletu trideset i dva vjetra.
52. Obline su kolektivna memorija Ljepote.
53. Organizam je živi san. Organizam je živi Stan.
54. Nit po nit – jedno veliko tkanje. Nazvali ga, eto – znanje.
56. Je li ljepota logična? I Ljubav, nadasve; je li ona logična?
57. Ne plači za otpalim listom benjamina, već se raduj mladome.
58. Dok neki pokreću more i koriste snagu Sunca, neki samo spavaju.
59. Budi, budi u situaciji. Ali ako je želiš sagledati, moraš iz nje izaći – barem na tren.
60. I ja bih volio jedan snažni, otmjeni kamen biti. Da miluju me svi i sjaju mom da dive se. Al’ to što frivolan sam – tješi me da ću nekom dragi poklon biti.
61. Istina nas ljubi, čekajući da je primimo, da se blještavih ogledala oslobodimo i, uz upitnu mogućnost, da konačno ugledamo SEBE.
62. Pali nas užarena lava, iza stijena vrebaju zvijeri, tkivo nam razara radijacija, guše nas razni otrovi… O, izmučeni ljudi! Čije je ovo vrijeme teško? I rog i zvona, i trube i sirene. Al’ živjeti se mora – preživjeti!
63. Tražite vječne Znakove. Vi – što duše vam cvjetaju, dok vjetar raznosi pelud po novim ranama.
64. Mi, ljudi, naša brončana tijela u zeleno-bijeloj pjeni. Usklik, ushit, zvižduk, glas, pjesma, smijeh, poziv, stas. Mi, ljudi; naš put u daljinu, u praiskon, svetinju… Svi smo JEDNO.
65. Kičma je smioni stup nositelj, krotitelj. Od sveg tijela osta samo kostur.
66. Noć mi ta zasvijetli u tmini i dubinom mojom prostruji poštovanje, jer shvatio sam što je sila koja brzinom svjetla masu probija i energiju, tako, silnu oslobađa. No, energija prava duhovna je – ona vječno živi.
67. Mladi moraju proživjeti da bi shvatili koja im je najveća Ljubav – Ljubav njihova života.
68. Bog je tvorac Svjetla Svijeta. Bog je Sklad – RITAM UNIVERZUMA.
69. Veliki ljudi sami ostvaruju svoj put i time mijenjaju povijest. Ali nitko nije prvi i svakome netko pomogne. Samo Bog je prvi.
70. Čovjek se rađa, ali se i stvara.
71. Tijelo bez duše, duha; to je jedno obično ništavilo.
72. Jer ako po umjetnosti živite, stvarnost promijenit ćete.
73. Tri točke što zasvijetliše, u stvari, nastavak je bljeska.
74. To što sada znaš, jednom će i drugi doznati.
75. Čovjek je savršen u Ljepoti što teži k nebu. Ljepota je smisao.
76. Ljubav je neka vrsta boli; u boli smo i rođeni.
77. Vrhovi se uzdižu, obline vladaju.
78. Voda je vječna, voda je snaga vulkana.
79. O, da je stvarno biti, da nam je zaista spoznati.
80. Ponekad, sjenke se igraju, dok mi smo igračke. U konturama se često odgovor nalazi.
81. Bakar je stariji od bronce, željezo je snažno, kamen je istina.
82. Minerali vladaju, magnet je velika sila.
83. Energija smo bili, energija ćemo i postati. Ali suptilna energija.
84. Kad cvrčci zapjevaju – to je silno čuđenje Svijeta. Zbog miliona cvrčaka u borovoj šumi, ne čuje se – jedan cvrčak.
85. U životu se događaju mnoge slučajnosti. Neki ih povežu i stvore svoje uvjerenje.
86. Istina je oko nas. Ali i stijena je oko nas, samo, treba je uočiti.
87. Energija je, isto tako, slador i vino.
88. Beskrajan je Svemir, jezero što skuplja potoke života. Beskrajna je Ljubav majčinska.
89. Oblici prošlosti ukazuju put; sudbinske veze neraskidive. Pogled teži k Središtu.
90. Naše tijelo, karakter, djela, ideje, misli, vizije, razum, intuicija, inspiracija, svijest, podsvijest, osjetila, osjećaji, snovi, mašta, dobrota, zloća… Tko smo mi? Mi smo jedno veliko POSTOJANJE.
91. Svaki je čovjek duhovna cjelina u sastavu Duhovnog Jedinstva.
92. Ne postoji moje savršeno djelo, i ja, kao umjetnik i čovjek, nisam savršen. Postoji ONO ŠTO JEST ; savršenije od mene – stvorenja. Postoji Beskrajno Istinski Savršeno: Stvoritelj.
93. Mjerilo glavno je ljudsko srce – srce od mesa. Srce je mjerilo svega.
94. Duša je dio sveopćeg duhovlja, ta energija Božanskog smisla.
95. Bezbroj sretnih trenutaka dugih kao godina i bezbroj čestica dobrote velikih ko Ljubav… MIR… A riječi su postale prazne.
96. Budimo heroji i štitimo druge od sebe!
97. Zavapi svjetlosti mnoštvo, Sunca i zvjezdanog sjaja. Čovjek je dobio Sebe, pečat znanja i spoznaje.
98. Vjetar raznosi ptice. Čempresi burkaju oblake. Zvijezde su svijeće. Sunce nebom luta… Da li vjerujemo? Da li, zaista, vjerujemo?
99. Budi svoj, budi u tome. Tjeraj jedno veliko vrijeme. Živi svoj put – PUT U SEBE.
100. Trava beton probija, kap je vode kao more, polet usprkos svemu, ponos, borba, iskra što pali plam, život nam lica ozari. Jedna riječ kao knjiga. Ljubav je izvor sreće.
101. Što li je čovjek nego Duša, što li je Duša nego Ljubav, što li je Ljubav nego Vječnost, što li je Vječnost nego Istina.
102. Sve je jedno, sveobuhvatno, tu. Mir Božanskog zvukovlja. Sjaj nebeskog kristala. Sve u Bit. Sve u Sebe ili Se. Istina je u nama. Do nje se dolazi znanjem, ali bolje intuicijom.
103. Najjača spoznaja je u Osobnom doživljaju. To je, u stvari, za nas i jedina prava spoznaja.
104. Duše cvjetaju. Miris mira, divote udisaj, Božanstveni titraji – Ljubavne iskre plamteće.
105. Ne brini za svoj san; Riječ i Svjetlo dat će ti dan.
106. S Tobom, Bože, mislim, slikam cvijet. Ti kroz mene stvaraš Svijet.
107. Vjetar, sam po sebi ne vidi se, a ipak tu je: U plesju valovitog mora, u igri mladog lišća, u drhtaju zelenih travki, u plovu raznih oblaka… I Bog; Sam po Sebi ne vidi se, ali u prirodi On se ogleda. A nama preostaje samo; da vjetar taj – DAH VJEČNIH VISINA i dašak zemaljskih širina, u srce svoje pustimo, srce svoje od Ljubavi.
108. Čudna je, ipak, prva točka. Naizgled iz ničega iznikla. Razumno nemoguća, nestvarna. No, ipak, samo smišljena. Nakon mnogo vremena, njen beskrajno mali dio još u nama titra.
109. Kao Suncem obasjani jutarnji Svijet, poput prodora svjetla u kristalno more… jedan potpuno čitavi, novi Svijet. Divna je boja nutarnja, u raskoši svojoj igraju se nutarnji oblici.
110. Pletu se niti sjajne, dok Jezgra im snagu daje. Sve su bliže granice granica svjetlosnih međa. Združila ih je Ljubav Jezgrina.
111. Sitne iskrice Ljubavi i sitne iskrice dobrote, u dugim valima liježu. Ogromni snopovi svjetlosti obasipaju simbole.
112. Tvrdi dijamanti i užareno zlato, oko nas bijesne zvijeri; mole i hvale svoje klice u nama. Žedni smo vode! Svježe vode s Izvora.
113. Plavi se plavo, nebeski plavo. Plavim se voda prelijeva. Tkuju se niti plavog vremena u okviru sive slike. Bijele iskre se luče – plava ih utroba s radošču rađa. Igraju se misli plave. Pojave ko rijeke teku. Utapaju se u ogledala Svemira.
114. Hvata me njena upućena svjetlost. Divim se njoj, koja, jednostavno – je. Koliko li je star zračak što trepnu mi okom? A možda mi oko trepne pa onda, eto, vidim nju.
115. Crna, viola, plava; iz tame izvire prava! Iz zemlje izviru promjene, probijaju tvrdu koru i toplinom izmazane, izdižu se.
116. Mnogi su dobili ime veselo, a većina tužnim ih posta. Dobili su mnogi ime lijepo, a većina ružnim ih posta. O, ucviljeni Svijete!
117. Digni se, napokon, iz magle. U planinu, u oblake zađi. Odagnaj strah, maskoliko zlato. Upali energične baklje i Ime neko novo smisli.
118. Milioni ruka traže nož. Krvavi kamen u ruci Homosapiensa. Vatra, kolo, atomi… Ja dižem glas za Ljubav. Za Majku Zemlju koja voli svoju djecu!
119. Naša je volja i nada. Jer, ptica se rađa iz jajeta, u lancima buja sloboda.
120. Traži svoj put! Sami sebi, put u sebe.
121. Teret na leđa, braćo! Korak po korak putujmo! Uz ritam naše pjesme; pjesme od ljudskog glasa.
122. Mislima svojim dane svoje stvaram, što dobit će poneke ime moje.
123. Kamo plove brodovi – te plovilice lutajuće; naših SNOVAHVATJA igrice?
124. Skupite suho granje i zapalite veliku vatru. I plešite neumorno. Neka plamti, nek’ se pamti!
125. Do kada ćemo tražiti odgovore? Mnogo je lakše samo prihvaćati.
126. U carstvu smo velike kugle. U očima nam milioni iskrica. U toj kupoli dalekoj, misao je dana. U toj kupoli i mi smo sada.
127. O, Sibila! Trzni me! Probudi me! Kuda lete bijele ptice?
128. Zakači me ciklon repom. Oblijepila me stara davež. Učmalost guši, guši!
129. Uzbunu sviraj, stražaru! Pojačaj nagon, uspavane strune!
130. Neke nije briga što je bilo, niti ih je briga što će biti. Oni misle da žele samo živjeti, ali život takav je prazan.
131. Mi smo velika djeca, stoga ljubomora nije grijeh.
132. O, Amore! O, pijani Bachuse! Sunce najjače sja i tijelima polet daje.
133. Mir vam daje, oproštaj nudi vam. Vi što ljubite imanje – svoje vlastito neznanje.
134. Zar Zemlja sveta, nebo u odrazu rijeke, zraka Sunca u kaplji vode… nečije vlasništvo mogu biti?
135. Oprašta vam On, koji Ljubav ljubi, miris grudve smeđe, dah oblaka, svitanja.
136. Jedu ga muhe, komarci mu krv piju, crvi tkivo ruju.. O, Gospode, prosvijetli ljude da svi se u grimiznim jutrima s nadom bude!
137. Sve nas smrt čeka, svakome svoja sudbinska jeka. Utjeha nade pruža nam spas.
138. Ne gubi Svijet lijepe boje, već to moje oko žmiri.
139. Promijeniše mi srce, pluća, jetra i bubrege. Ostadoh bez nogu i ruku. Ali ja sam i dalje Ljudstvo. Duše svoje Božanstvo.
140. Prašina povijesnih priča, zamagljene predrasude, staro tkanje i stari strah od bola – tjera nas u ambis.
141. Vezali ga lancima za staru smokvu, i ruke i noge vinovom lozom. A onaj snažni; zamahne batom željeznim i ubi ga.
142. Tkivo su mu nabijali i lomili kosti. I ubili ga, tako, kolcima.
143. Lice je staklo, lice je slika, lice je odraz zvjezdanog neba.
144. Imamo li slobodne ruke? Da; u krugu smrti.
145. Ne broji čovječe svoje korake, jer netko drugi ih broji. I ne važi čovječe kruh koji jedeš, jer netko drugi ga važe.
146. Biljka uvis raste – prema Suncu, ali korijen njen u dubinu seže – prema zemlji, centru.
147. Sve je potpuno. Narav je Ljubav. Smisao je biti; vječni put i Istina.
148. O, srđbo glupa, bijedna ispraznošću! O, licemjeri, u drugima vidite svoje mane!
149. Savršenstvo je žudnja za Ljepotom bez vremena. Savršenstvo je težnja ka Ljepoti Beskraja.
150. Kad bi se čovjek sastojao od beskonačno mnogo potpuno nevidljivih čestica, onda bi i sam bio nevidljiv.
151. Uvijek je nešto. Nikada nije ništa.
152. Postoji beskrajno velika Ljubav. Ali ona nije negdje tamo daleko. Ona je tu, u nama.
153. O, valovi! K meni dođite, kroz mene prođite, i od mene otiđite.
154. Izađi i promatraj! Prethodnike svoje poštuj i Svijetu nešto novo daj.
155. Sve je u mjeri, mjera je u svemu, i mi smo sami – mjera.
156. Materijalizacija duše? Olovka i bijeli papir, kist i platno. Ništavilu usprkos.
157. Možemo li bolje? Imamo li volje? Krenimo već jednom. Bitno je početi.
158. Lako je naći mir u miru, no i sama spomen nesreće trza nam napete živce.
159. Oko nas je more suza. Planine nevolja tlače ljudske duše. Kakav je čovjek koji to mirno prima?
160. U oblaku plavom živimo, vidljivom tek iz visoka. Koliko smo samo maleni i smiješni.
161. Gospodaru, mi smo zločesta djeca, al’ ipak, mirni smo jer za Ljubav živi smo.
162. Ono što tajiš, jednom će se znati. Ono što skrivaš, i drugi će vidjeti.
163. Tko bi se nasumice uputio u suprotnost? To nije običan zarez, to je životni trik.
164. Na platformi su zastave pobjede, visoko podignuti slobodni lepršaji. I čuđenje pozaspala Svijeta; ko da tek učimo pisati i brojati.
165. Od majke do neba, slova se ista pišu u nova tijela. Iz plodne utrobe rađaju se isti oblici.
166. Gdje smo sada? Tko će mi reći? Bolje je sve ne znati.
167. Što li sve za minula nevremena ne uprlja nam duše gađenjem? Al’ radost nam bude izvori. Jer i mi smo voda što posuta zemljom diše.
168. Slušajmo daleke note, jer, eto, slavi se Harmonija.
169. Iz zelenog izvlačim žuto, iz ljubičastog crveno.
170. Ne čudim se staklenom zvonu. Čudim se ljudima koji ga ne čuju.
171. O, da je moći potpuno otvoriti oči i u cjelosti sagledati pređeni put; te bez straha naprijed poći.
172. Najveća sila Svijeta trepti, drhti, tutnji; da zbaci smokvin list.
173. Poezija je refleks Božjeg djela, odsjev Ritma Univerzuma.
174. Nula jedna, naizgled je bijedna. Al’ ona je snažna kao bik, lav, orijaš, usklik!
175. Crno na bijelo postade djelo. Ništavilo tako nestaje.
176. Učini, napokon, taj skok, jer doskok će ti dati odgovor.
177. Izdići se treba iz krvno – mesnih oblika. U duhovno polje Beskraja stići. I naša mala, prkosna malenkost, nek’ se u Beskraj utapa. Jer i mi smo BESKRAJNI.
178. Kad misao ide prema zapadu, vaga života miruje. Nestati za Suncem? Letjeti, lebdjeti… Ne bojmo se snova.
179. Impuls energije i misao utjelovljena. Kružno strujanje čestica i volja izabrana.
180. Merkur ljubi učene ljude i dar govora daje im, pjesnike rođenjem pečati.
181. Došao sam na svjetlo. Grožđe je bilo zrelo.
182. Tko me to budi? Tko me trza? O, Infante, zar shvatio si već?
183. Šaram staro prozračno ziđe, zemljanim prahom prosipam temelje, vodu bojam, pravim more, oblake i nebo slikam, crtam, pišem.
184. I reče mi On: ‘Priđi k meni, dođi. Za uvijek sa mnom budi. O, Infante, koliko ljubim te! Biti ćemo zajedno, stalno, vječno: BITI ĆEMO JEDNO.
185. Donosim misao, veličam Sklad. U zanosu slavim osjećaja rad.
186. Niti me jutro razbudi, niti ptice, niti zvona. Ja sam čovjek od snova.
187. Tko sam ja, koji žmirim u ljepote? Mislim li tu ljepotu? Hvala djeci što zrače nevinošću.
188. Ogrijte svoje hladne ruke nad vatrom njegova tkiva. Osvijetlite svoja tamna lica. Dim njegov ide u Vis.
189. Ne zovite me; ja ne čujem. Osjećam samo svoje kristalne spone i ćutim tihe vode.
190. Dok vertikalu vučem, ja sam nečija paralela. Ali, opet, jedinstvena vertikala i paralela.
191. U potoku mome voda mi nanosi mulj. I zlatna zrnca hvatam. Svjedok sam, valjda, dok JESAM.
192. Moja malenkost šetajuća giba se u prostoru svojega mjesta. I MOJE JA donosi, MOJE JA ostaje.
193. Ja sam olovka u Tvojoj ruci. Ja sam glina međ’ Tvojim prstima. Ja sam kamen ispod Tvoga dlijeta.
194. E, moj anđele! Pričekaj malo besramnika, ovu zemaljsku grudvicu, mrvicu svemirske prašine što iznikla Svijetom luta.
195. I ovo što sada rekoh već je povijest. Pišem za čitati sada, u budućnosti.
196. Što se jednom rodi, više nikada potpuno isto rodit se neće.
197. Kada izvor presahne, ostat će korito potočića, moj mulj, kamen, prašina. U vodama vječnog Jezera blistat će i moje kaplje.
198. Ja sam na Zemlji mrlja što u vodi se mulja, al’ na Nebu ja sam Iskra što u svjetlu se igra.
199. I stvorit ću nešto bolje, možda i gore. Možda sutra, možda nikada.
200. Okret i puni krug ; nastaje horizontala – ravnina moje svijesti što iskazana je vrtnjom.
201. Moje životne note poskakuju – fugu tjeraju, nove bježe od starih. Za mnom osta kompozicija, a možda i boemska rapsodija.
202. Intuiciji pustite da vam život s radošću obogati. Da spontano otkrijete nepoznato u SEBI.
203. Kreacija veselo leprša, od snova do jave, od beskraja Svemira do sitnih atoma.
204. I nemir nas hvata, jer pred ogledalom vidimo promjene, a zaboravljamo da smo i sami jedna velika mijena.
205. Odgonetnuh, konačno, zagonetku; zbrojih dva i dva te mi pred očima bljesne jedinica – čvrsta, smiona jedinica.
206. Čovjek je centar svoga bitka, jedinica srca, duhovna jedinka.
207. Život je tajna; Put k Istini.
208. Iz korijena svoga izvukoh zov davnina. Glas moj morem plovi. Miris moj upija daljina.
209. Žudimo za povratkom u Raj, u tom našem stvarnom Snu, u toj našoj ostvarenoj Nadi, u našem divnom BIVANJU.
210. Ljepota traži smisao, a smisao se ljepotom veliča.
211. Filozofi ljube razum, a pjesnici slušaju srce. No, oni su vrlo blizu.
212. Pjesnici su uzori; lijek za sve ljude i sva vremena.
213. Zaigrajmo, zaplešimo, odradimo kolo, trgnimo se, oslobodimo se… Uvis vinuti se!
214. Volumen djela jednak je volumenu istisnutog smisla.
215. Volumen misaone istisnine jednak je volumenu djela.
216. Djelo je dio VJEČNOG SMISLA.
217. Ljepota svemu daje veličinu, oblik i snagu.
218. Nekoliko običnih tonova i nekoliko običnih boja, a toliko mnogo izraza.
219. Ta mala nijansa, taj mali dio promjene, daje novi izraz – pravu Ljepotu.
220. Ah, taj čudnovati klik! Veliki nebeski dar.
221. Sivilo moga ugljenog praha njivu bijelu mrči, koja postaje životna mi istina.
222. Muze, muze, muzika. Udar ritma, lirika. A tko ne zna muza što je; taj u muzej neka ide!
223. Udaram pečat vremena. Pečat jednog čovjeka. I slika i pjesma; opipljiva DUŠA SVIJETA.
224. Nije lako vinuti se u visine, i nositi teret zemaljskih minerala. Težak je i uteg negativnih misli.
225. Pjesnik je savjesti vjesnik. Hvala Nebesima na tom izumu.
226. Izbaci iz sebe letargiju, pusti kroz sebe Harmoniju.
227. Koliko god u umjetničkoj slici ima atoma boje, toliko ima iskrica duše. Što ne znači; veća slika – više duše. Što bi bila beskrajno velika slika.
228. Što li je starije; pjesma ili slika? U početku bijaše Riječ. U početku bijaše Altamira.
229. Boje se grle, ljube. Jedna drugu dariva. Sama za sebe boja ništa nije. U odnosu na drugu ona se prepoznaje.
230. Slika je pojava sama za sebe, bez obzira na tvorca, ona je jedan čitavi Svijet.
231. I ja bih htio otići… u pjesmi biti. Dodirivati maštovite slike, udisati zrak idile. I s pjesmom živjeti.
232. I svi, baš svi pjesnici, na otoku snova stoje, na tom kamenu čežnja.
233. Masa juri silom ubrzana, dok svjetlo daje prosvjetljenje.
234. Energični prasak širi svoje krugove, od beskraja se odbija i u sebe vraća se.
235. Blago onima koji otvorili su krila, a niti su ptice nebeske, niti su anđeli Gospodnji.
236. Miriše mlada Istina u starom okviru bitka – Sloboda.
237. Potpuna sloboda, u stvari je – apsolutno ništa.
238. U prostoru igre želim biti, Htjeti, voljeti bivati!
239. Kljucajte, kljucajte, kokice moje, i crve i sjemenke! Jer ako progutate zlatno zrno, više ćete vrijediti.
240. Ipak, na kraju je neki čudan zid, nama nepoznat. Na njemu je neobično ogledalo na kojem piše: ‘ Alfa i Omega.’
241. Nije toliko bitno znanje, nije bitno niti ime. Stoga, trčite brzo, budite hrabri: Budite maratonci!
242. Dok spava moje gradivo, ne znam što li sve zrije u meni, i što će sutra biti.
243. O, Amone! O, Izido! O, Giocondo! Tko li si? Što li si? Daj; skini koprenu i magleni fluid, zbaci ogrtač i halje. I otpuhni sfumato!
244. Povukao si potez kistom, al’ zapamti; više nikada takav isti potez povući nećeš. Ko što udisaj prođe već.
245. Pogledajte komarce na stropu; niti sade niti beru. Piju oni krv našu crvenu.
246. Dragi Bog spava, umoran od teška rada. Ostaje nam Ljubav, Nada, vjera i Nada.
247. Letimo , hrlimo, volimo… Život živimo! Danas je Ludi Solis!
248. Oni su rigali, svoje JA, svoju bol, sustavni izbljuvak, smrad… jer stvorenje bez duše stvorili su.
249. Stotine prođe godina od Srednjega vijeka, a sivilo njegova svijeta još uvijek sjene baca.
250. Rogovi ispunjeni katarzom zraka, energično, sumanito mašu. Bitno im je nešto nabosti, pa makar i oblačić rozi. Može i dim cigarete, kuželj mutne vode, smrad čovječjeg vjetra…
251. Rukavica bez ruke, ona je isprazna, depresivna. Ulicom vjetropira luta, iščekujući zlatno Sunce na svojim kožnatim obrazima.
252. Ugledaše rukavice rogove te brzo k njima skočiše. Potom ih miluju i na njih se naticaju.
253. Magarac je na svojim plećima pronio prošlost Mediterana i mnoge povijesne velikane. Bez sumnje; zaslužuje mnogo spomenika.
254. Ne želim biti mrtvi toreador, niti bijesni minotaur. Platonovu špilju bojim, čini mi se, u ružičasto.
255. Trči, trči, Pink pantero, kroz napuštene vinograde, maslenike, ispod zlatnih borova!
256. Što se čudiš klaune, kako ludim te čine? Klon si, klaune! Kloninirana riječ i pjesma, srž i ovojnica. Našoj ludosti napojnica.
257. I pogleda žaba u daljinu, u dubinu mjesečeve visine. I naljuti se pa kaže: ‘Bježi čuče nesretniče! Žaba jedna stih sad sriče!’
258. Krvožedni udar, posluh i smak. Ipak, u biti smo samilosni. Ljudi smo.
259. Pogledajte zbunjenu šaku; Gdje je istina njenog dlana?
260. O, kad bi olovka sama pisati znala; olovka čudna bi bila.
261. Ti što govoriš: ‘Sunce će zaći!’ , determiniran si stvor.
262. Budi konkretan; Napiši na metu – FIZIKA, i gađaj je svojim mislima. Možda dobiješ metafiziku.
263. Niti mu rosa usne vlaži, niti mu vjetar kosu mrsi. Ne gleda više u zvijezde i mnoštvo ga ne zanima. Čovjek – školjka on je.
264. Rikni čovječe! Prestani već jednom klimati glavom: ‘da, da, da…’ I reci svoje povijesno – NE!
265. Čuvaj se onoga koji kad istinu govori, uvjeri te da to je laž.
266. Ja vas slikam, plesačice mojih želja. I ludim od ritma tijela, dok glazba me trza, dok raste toplina.
267. Strast tjera k umjetnom raju; da budemo romantični.
268. Ljepote takove ne vidjeh, ni u mašti dugih noći. Sanjam li ili jesam?
269. Robovi smo nutarnjeg bubnja, što slavi osvit novoga dana.
270. Ljubav je ŽIVOST našeg Svemira, strujanje zemaljskog vjetra, lebd vodenastih iskrica, let zemljane prašine… Ljubav je SVE.
271. To što čini se da maleno je, ogromno je, jer LJUBAV zove se!
272. Združeni smo u Jedno, stopljenih duša, u našem Malom Raju, u domu uzdisaja.
273. Vrhunac, taj divotni trenutak, vodi u Malu Smrt.
274. Cjelina se odnosi prema svom većem dijelu isto kao i taj veći dio prema manjemu.
275. Manji dio odnosi se prema većem dijelu isto kao i taj veći dio prema cjelini.
276. Srednji dio množimo s brojem da bismo dobili cjelinu, te ga dijelimo s tim istim brojem da bismo dobili manji dio.
277. Razgovarajmo sa starcem koji čuči u našem Nutarnjem šarenilu – s tim našim vlastitim JA. To se s vremenom razvija u svima nama, što bi bila čovječja žudnja za osobnošću i mudrošću.
278. Igrajmo se, igrajmo! Neka naša dugogodišnja promišljanja slobodno plešu. Jer, ipak, mi smo djeca, a život je jedna velika Igra.
279. Ljudski je duh beskrajno radoznao te svatko od nas kroz život želi putovati k novim otkrićima i spoznajama.
280. Čovjek ima tijelo, osjetila, razum, ali je i prožet duhom, Ljubavlju ispunjen, sviješću satkan. U čovjeku je, stoga, Bog.
281. Premda čovjek ima veliku moć, svi bismo morali biti svjesni činjenice da smo kao stvorenja samo jedna sitna čestica materije u Svemiru – jedna mala mrlja zemaljske prašine natopljena vodom, koja za trenutak bljesne te se poveže sa svojom nebeskom iskrom.
282. Kroz Svjetlosnu igru utapamo se u Jezgru, dok za nama ostaje ovaj život ili jedna IGRA OVOZEMALJSKA.
283. Sve što se dogodilo kroz prohujala stoljeća i milenijume ostaje u povijesnim činjenicama – u prošloj stvarnosti koja se ne može promijeniti.
284. Bitno je i kako gledamo na prošlost, jer svatko ima svoju percepciju.
285. Naša prošlost prepuna je krvi, suza, nepravde, laži, obmana, gluposti… Stoga, borimo se da nam tako ne bude u budućnosti.
286. Sada, odmah sada mijenjajmo SEBE! I tako ćemo stvoriti bolji Svijet.
287. Ne mora biti da povijest čovječanstva završi Rajem na Zemlji. Može sadašnja civilizacija završiti kataklizmom uzrokovanom svemirskim silama ili nepogodama. Ali, isto tako, možemo i sami sebe uništiti, jer snažna je ta destruktivnost u nama.
288. Svašta se može dogoditi, ali kugle zemaljske neće skoro nestati. Ona se, kao i do sada, sama po sebi može oporaviti. Ali što će biti s nama – ljudima? Hoćemo li morati tražiti novi dom?
289. Svaki događaj, ma kako mali bio, tka se u povijesnu sliku. Ali i svaki san i izmaštana priča tkuju se u kolektivnu ljudsku svijest.
290. Čovjek nije samo materija i pri tom stroj u kojem djeluju zakoni fizike. Čovjek je i duhovno biće.
291. Bog je čovjeku dao svijest, svijest mu je dala Boga, svijest mu je Bog.
292. Upravo to što smo svjesni sami sebe, što bez razmišljanja znamo i ćutimo da postojimo; to je ono što nas povezuje s Bogom.
293. Ništa nije slučajno, sve je stvoreno prema određenom principu i pravilu.
294. Broj, broj je u svemu!
295. Kao što postoje pravila u Svijetu koja su dostupna našim osjetilima, tako postoje i pravila u transcedentnom Svijetu.
296. Kvantni skok kreativnosti, taj famozni KLIK, napadaj inspiracije, nadahnuće, izraz mistika i genijalaca; ipak, događa se u određenom kontinuitetu.
297. Svijest struji, lebdi, bridi, titra… Za Svijest nema nikakvih prepreka.
298. Velika je mogućnost spoznaje. Ali budimo svijesni činjenice da ono što je danas istina – ne mora biti istina sutra. Jer i ono što je bila istina jučer, nije istina danas. Stoga, tražimo! I naći ćemo!
299. JESAM, STOGA MISLIM.
300. C = 1,618 A 10N
KREACIJA je AKCIJA umnožena brojem Phi i određenom potencijom broja deset.
Nin, 17. travnja 2014.
Mirko Boyan Štulić